Posle prvog svetskog rata, 1919. godine nastaje prvi SSK (slovenski sportski klub) Maribor kojeg je osnovao tada najbolji slovenski fudbaler u Mariboru, boje kluba su bile crno bele, a klub je imao vise sportskih disciplina, ne iskljucivo fudbal. Prvi SSK je bio zariste slovenskih domoljuba kao i raznoraznih sportista, intelektualaca, studenta i drzao je primat u gradu, tada su postojala jos dva slovenska i pet, sest nemackih klubova. Posle Nemacke okupacije u drugom svetksom ratu kad je 60% grada bili sravneno sa zemljom i u kojem je dosta clanova kluba izgubilo zivot, njima u cast je postavljen spomenik ispred stadiona, ime prvog SSK se menja najpre u Polet, a kasnije 1948 u Branik, sugerisaci na grad Maribor kao zadnji branik na granici izmedju nas i Nemaca. Godine 1960 na dan utakmice kvalifikacija za drugu ligu igraci Karlovca navodno su se otrovali sa hranom u mariborskom hotelu i nisu bili sposobni odigrati tekmu, posle toga je savez kaznio klub sa zabranom igranja u sledecoj sezoni pa su sa povezivanjem ostalih gradskih klubova 12.12.1960 ustanovili novi danasnji NK Maribor. Brzo menjaju boje u ljubicaste po uzoru na Fiorentinu, a takodjer zbog razloga jer su vecina ostalih bili plavi, crveni ili beli, a niko ljubicasti, ideju je dao tadasnji kapiten. U medjuvremenu smo igrali 1. ligu 1967/68 - 1972/73 i ima slika i clanaka o tadasnjim masovnim gostovanjima Mariborcana, zastavama na tribinama, karuselima, preskakanjima ograde, penjanja na grane, paljenja novina na tribinama, itd. 1981 kada smo osigurali opstanak u 2. ligi dogodila se politicka igra »Afera zoga« (afera lopta), klubski funktioneri su imali crni fond (kao i svaki klub tada) pa je klub izbacen u republicku ligu. Onda se vise manje zivotarilo, posle raspada bivse drzave bili smo nekoliko godina iza ljubljanske Olimpije i Hita Nove Gorice, a stvari su se promenile 1996/97 tada smo osvojili duplu krunu i po prvi puta zapalili baklje okolo celog stadiona, par godina kasnije je sve rezultiralo 1999/00 ligom sampiona ali i brzim padom NK Maribora posto je tadasnja uprava bila nesto sasvim drugo nego ova sada. Od 2003 do 2009 nismo bili prvaci (i to bez Olimpije u 1. ligi), ustvari do dolazka nekadasnjih saigraca u Partizanu i reprezentaciji Zlatka Zahovica kao sportskog direktora i Darka Milanica kao trenera. Ali smo u medjuvremenu osvojii bivsi Intertoto kup pobedivsi Villareal sa Forlanom, Piresom i Nihatom. Taj period 2006-2007 klub je bio korak do gasenja zbog dugova stare uprave. Jednako je bilo kod Olimpije i Mure ali oni su se ugasili pa napravili novi klub sa novim imenom i grbom i poceli iz nizih liga. Nasoj upravi je to bila zadnja opcija jer ljudi koji vode NK Maribor su navijaci kluba i pre nego su stigli u kancelarije bili su deo aktivnih navijaca Maribora, pa nisu hteli gasit kluba bez borbe i tako su se sa svima dogovorili da ce im dugorucno vracati u ratama, ici mic po mic, izabrati tezi ali castan put. Kad je Zahovic dosao bio je sokiran kad je vidio da nemaju para ni za deterdzent. I onda su polako godinama radili i gradili i to sta su napravili je cudo. A to ne bi islo da nije bilo ljubavi, jer para nije bilo, samo problemi, minusi i dugovi. Bivsi kapiten je tuzio klub, imali smo nekoliko sudjenja u Svajcarskoj i sve smo pobedili, da samo samo jedno izgubili klub bi verovatno propao. Ljudi u gradu su generacijama vezani za klub i veoma puno ljudi se identifikuje sa ljubicastom bojom, ima puno nesvakidasnjih primera koji to potvrdjuju. Sudcima i gostujucim igracima nije nikad bilo lako igrati ovde, bilo je vise napada na sudce, delegacije, novinare, goste, cak sa strane nasih funkcionera i igraca. Ima grad taj temperament i lokalpatriotizam. Maribor je ekonomski slab grad i klub nije imao nekog sponzora koji bi nesto pozajmio ili ulozio, nego smo sve sami svi zajedno izgradili i na to su ljudi ponosni. NK Maribor je ljudski klub. Na dan 60 godisnjice imali smo bakljade po svim mariborskim mostovima i podruznicama izvan Maribora plus na Ljubljanskom starom gradu, a dva dana kasnije po neboderima, to je bilo za potrebe dokumentarca o klubu. Ako uzmemo u obzir pritiske murije zbog korona panike odradili smo godisnjicu bolje od ocekivanog.
Pocelo je 1989. godine kad su se par grupica klinaca od 13,14 godina koji su bili na razlicitim tribinama stadiona Ljudski vrt nasli zajedno na tribini jug. Bilo ih je oko 30 izabrali su ime Marinci i napravili trans. Kasnije se ime 1991 promenili u Viole Maribor. Tada su neki navijali za klubove iz velike cetvorke (cak smo culi price da su neki bili za Olimpiju kao jedini slovenski klub u 1. ligi) pa se na zadnjem gostovanju Dinama u Ljubljani na ogradi medju Boysima mogao videti nas trans. Prvo gostovanje u Kodeljevo (deo Ljubljane) protiv Slovana, mislim 1992 i da su nam pricali stariji da su tada jedini put bezali pred zmajcekima. Te godine igrali smo sa Atletiko Madridom, pre tekme su se desili prvi neredi sa murijom i prvo uletanje na teren na euro tekmi. 1993 otislo se na prvo euro gostovanje jednim autom u Rumuniju. Usput desio se sudar u elektricnu banderu i celo selo je ostalo bez struje. Posle Rumunije oko 200 ljudi u Dortmudu. Sledece godine tekma na Prateru sa Austriom iz Beca, doslo do sukoba sa murijom i tu su prvi put neki nasi bili prevedeni van Slovenije. Incidenti su se dogadjali takodje na ulicama naseg grada. Na domacoj sceni najpoznatiji je incident na stadionu na poluvremenu sa grupom Trotters Novo Mesto koja je posle toga bila po njihovim recima ugasena od strane drzave. Sledecih godina bila su jos gostovanja u Pireju i Istanbulu, na oba je islo oko 20-30 ljudi sa klubom. Najmasovnije gostovanje u devetdesetima je bio Rim protiv Lazia 1999 oko 400-500 ljudi a najveci neredi 1998 sa navijacima Wisle iz Krakova koji su vadili nozeve sto se tada prvi put videlo i dozivelo. U Krakov na gostovanje otislo 8 Viola gde ih je provalio vodja sekjuritija, covek koji se tukao na prvoj tekmi protiv tih istih ljudi i dobio batina. Na eurogostovanju je prvi put doslo do okrsaja u Lijezu 1999 gdje smo igrali sa Genkom. Iste godine par meseci kasnije su nam u Leverkuzenu nudili ferku njihovi huligani a mi nismo ni sanjali sta je to fer tuca.
Nazalost bas aktivnih je ostalo na prste jedne ruke i njima svaka cast, ipak smo vec u 32-oj godini aktivnog postojanja, svi stariji znaju kako je sa godinama, nismo jedini kojim se to desava. Ali uvek ces na eurogostovanju naci te neke ljude i bice spremni na sve stvari sa dogovorom u grupi. Struktura mislimo da je kao i na svakoj tribini, ima svega, iako jezgro grupe cine ljudi sa oko 30 pa do 40 godina, mozemo reci da smo na eurogostovanja odlazili skoro uvek u vise starijem sastavu nego sto se ide po Sloveniji, iako kad kazemo starijem ne mislimo po godinama nego po stazu. Ima momaka u jezgru koji su poceli jako mladi i bili u raznim situacijama i gostovanjima, oni su ti sad 30 minus plus a imaju iza dug broj svakakvih inostranih tekmi, pa onda imas isto tako momake koji su oko 40 ili plus i isto su tako poceli vrlo rano i na to smo vrlo ponosni jer nema puno grupa to, al videcemo sta to znaci za buducnost, jer blizi se vreme smene generacija.
- Da li Fk Maribor privukao i navijače van samog grada Maribora ?
Fk Maribor je postao brend. Sada mozes videti ljude iz cele drzave, Austrije, Madjarske i Hrvatske koji dolaze gledati euro tekme ili derbije. Dolazili su puni busevi iz drugih slovenskih gradova na tekme, to pre nije bilo tako. Fk Maribor je jedini klub u celoj regiji Stajerskoj za kog bas svi navijaju i puno ljudi iz okoline dolazi na tekme i na nasu tribinu jug, najveca podgrupa dolazi iz gradica Slovenske Konjice 30 km od Maribora i prisutni su na svakoj tekmi. U proslosti su bile aktivne i Apace, Pragersko, Ptuj, Sentilj, Gornja radgona, (sve radius 25-30km), Viole Koroska (regija), dok ih sada vise nema, a danas imas momke iz jos slovenskih gradica kao Rogaska Slatina, Zalec i Krsko. Ima jos jedna podgrupa pored Konjica i Boobiesa sto kaci zastavu a to su momci iz okoline Maribora pod imenom Stajerski banditi, koji su prisutni vec nekoliko godina.
Nesto se je sa rezultatima i zanimljivijim euro tekmama povecao i broj groundhoppera ali njih je uvek bilo. Svi ti uspehi su za sobom povukli neke stvari koje su diskutabilne. Sa rezultatima dolaze indijanci, pozeri, glupace i kvare ti tribinu al na njima napravis najvise para sto ti treba za gostovanja, pa treba ti masa za razne stvari a i izgleda lepo na slikama. Onda ljudi koji nisu bili tu pre tih uspeha nemaju pojma o nicemu sto se tice mariborske fudbalske kulture jer oni dodju izricito zbog spektakla i ti ljudi na velikim tekmama koje su vrlo bitne sjebu atmosferu. Na malim tekmama ih ionako nema da bi mogli nesto nauciti. Al opet izgleda fino krcat stadion, koreografije, slike, iako nije to to. Uvek smo mastali kad ce nas biti toliko kao nekog od velike cetvorke iako znas da nije realno al onda ti se useru neka gostovanja sa par hiljada ljudi i znaci doziveo si takve i onakve varijante i nekako se vracas nazad ideji da je ipak najbolje bilo kad smo samo bili stajerski klub sa tu i tamo kojom izuzetkom. Ljudi su u globalu bili slozniji i disali smo kao jedan jer smo tamo bili zbog kluba, a ne zbog mode, samopromocije, trazenja decka, atraktivnosti protivnika, koristi, struja, namera i ostalih stvari.
Pa navijacki pokret je kakav je i drzava, Slovenija ima 2.000.000, a Maribor manje od 100.000. I sta tu vise ocekivat, nasa grupa je neka vrsta fenomen. Al opet nije sve katastrofalno ima manjih grupa koji su aktivni godinama unazad svim usponima i padovima, izdvojio bih Gorgone Lendava, Terror boys Nova Gorica, Black gringos Murska Sobota, Crazy boys Zagorje i Ribari Izola. Pa su tu Celjski grofovi i Tifozi Koper kojih malo ima malo nema. Recimo kad Mura igra kod nas njih dodje i po 1500, naravno narod je to i 50 ultrasa al opet nije to mali broj. Ima prekmurski derbi izmedju Gringosa i Gorgona i tu se uvek nesto desava. Terror boysi imaju tradicionalno slabe odnose sa zelenima, mi sa Gringosima, bili su nekad zanimljivi hokejaski derbiji izmedju Jesenica i Olimpije, izmedju nas i zelenih se isto desavaju stvari tako da nesto se mrda al daleko od idealnog. Nama nije lako, ali nekima je jos teze tako da veliki respekt za sve grupe i ljude koji se trude.
Mi dominiramo nasom scenom vec decenijama uz tu i tamo koji kiks naravno. Zbog dosadne lige imali smo problema sa nedostatkom protivnika na tribini ali nismo imali problema sa nedostatkom protivnika na ulici. Mogu govorit za sebe a poceo sam mlad i ucestvovao u relativno puno desavanja na ulici, malo njih je bilo sa slovenackim ekipa. Vec krajem 90-ih bile su tuce po Mariboru sa Turcima, Poljacima, Nemcima, Boysima, Hrvatima u Ljubljani na reprezentaciji, pa se nastavilo posle 2000-te opet sa Boysima, Torcidom, Armadom, Ultrasima iz Vinkovaca, Delijama, Grobarima, itd. Posto su svi oni imali pripreme oko Maribora, od 2000 do 2007 smo imali prijateljstvo sa Brigatom iz Graza i njihova scena je bila top sto se tice tribine, ulice i gostovanja, u Grazu potencijala kolko hoces a murija blaga i dosta smo vikendima vise lutali po Austriji nego Sloveniji, na reprezentaciji u Ljubljani konstantno smo prisutni jos na starom Bezigradu kao i na mnogim gostovanjima. Znalo se isto groundhoppirat tako naokolo kad se kod nas nije nista desavalo. A kad su dosli ti konstantni uspesi kluba i grupne faze u Europi onda smo imali toliko natrpan razpored i atraktivne protnike da su nam derbiji sa zelenima i male tekme bile muka. I sav taj minus kod domaceg navijackog pokreta vec 20 godina kompenzujemo sa ulicom, groundhoppingom, odlaskom u goste prijateljima i nasim euro tekmama i zato svaka normalna navijacka grupa zna koja je razlika doci u Maribor ili u bilo koji drugi slovenacki grad ili sta mogu ocekivati kad im dolazimo u goste mi ili koji drugi. Moje licno misljenje je da su Varvari isto odlican primer kako se nositi sa problemom teske situacije oko navijacke scene u drzavi i jako ih zbog toga cenim.
Kompetentan sam da detaljnije pricam o periodu oko i posle 2000 godine, od kada znam stvari iz prve ruke. Sigurno je u tom razdoblju bilo puno prekretnica: 1999 prva Liga Sampiona, grupa da skoro nije ni postojala na domacim tekmama, 2004 ne bas prijateljska smjena starijih vodja i te ekipe koji su do tada drzali konce, 2006 5 momaka odlazi u zatvor zbog navlacenja sa obezbedjenjem FK Partizana i zbog renoviranja stadiona grupa se seli u kut zapadne tribine, pocetkom 2007 unutar grupe se stvara druga grupa koja koristi situaciju i robiju nekih ljudi da napadne momke iz prijateljske Brigate i prekine prijateljstvo, kasnije 2007 otvaranje novog stadiona i stvara se pozitivna klima u gradu, 2008/2009 najbolja sezona titula posle 6 godina cekanja, 2014 napad na Biris Norte, 45 zabrana jezgru, 10 ljudi visemesecno robijanje i uslovne kazne, posle toga se u ljude jos dodatno uselio strah od sistema, u zadnje vrieme mozemo biti ponosni na 2017 i uletavanje Birisu noc pre u kvart bez pratnje, pre neku godinu ili dve uvaljivanje zmajcekima u njihov domaci kop ljubicaste dimove i uzimanje zastave kad se jedan nas umesao medju njih u Mariboru, uzimanje Aik Stockholmu dvoje zastava iznad njihovog kopa, zajednicka fer tuca sa St.Gallenom u Nemackoj, itd., ima stvari na koje svi mi mozemo biti veoma ponosni a ima i nekih slabijih gde su se pravile greske, manje grupe verovatno znacajnije osete neke promene i posledice nego vece. Svaki period je specifican za sebe al u globalu smo kao grupa najvise ponosni na ulicu, period konstantne Evrope kad bukvalno svaki mesec imas eurogostovanje i domacu tekmu, a ti moras da budes na svakoj zbog grupe i jer nas ima malo. Dovoljno si veliki i poznat da si svakome legitimna meta i idealno mali jer na puno nekih gostovanja gde ne znas sta ocekivati ides u tankom broju od 10 do 30 ljudi i svako ko ima 10 minuta moze te izakcijat. Nekako mislim da je taj period bio nesto nadmocno koliko volje, snage i zrtve smo ulagali samo za ime grupe na ulici. Drzali smo se godinama pravila da se u svaki grad koji ima navijace pokusa otici noc ranije i ponudit se ili se pokusti nekakva akcija. Ima takvih prica puno, nije mi namera da nas hvalim al iskreno mislim da smo na tu ulicu nekako najvise ponosni i da nas je to oduvek najvise privlacilo i guralo dalje kao grupu. Vezano na to sve je i nekako logicno da u Mariboru nema grupica koji bi pratili neki klub iz velike cetvorke, ima pojedinaca koje tolerisemo, a bilo je i nekih pokusaja koji su brzo ugaseni. Kod nas ima puno miksa sto se tice narodnosti ali se ne delimo po tome nego razmisljamo da smo svi mi Maribor koji je iznad svega. Ako bi ti neki ljudi potegli u drugom smeru nasa grupa bi oslabila tako da se ponosimo tome da je to uvek bio samo nas i cist grad.
Tesko je reci koji je to najveci uspeh grupe. Mozda konstantnost i iskustvo, iako sa padovima i usponima. Jos uvek su u jezgru najaktivniji ljudi koji se znaju godinama i bili su zajedno u puno situacija, ljudi koji veruju jedni drugima i kojima je najbitnija grupa. Od 2004 kada se desila smena agenture samo na jednoj eurotekmi nije visila nasa zastava a bilo ih je masu svakakvih gostovanja. I kao maloj grupi je to nama uspevalo mesecima i godinama zaredom na nekom nivou, ponajvise su to isti ljudi koji su iz godine u godinu gurali jedni zbog drugih i te obaveze, osecaj zajednistva i odanosti jedno drugome, bez toga nema uspeha, a za to ti trebaju momci koji su toliki niz godina spremni dati vise nego neki ostali, a ti ostali su tu uvek kad i gde zatreba, prate lojalno to jezgro koliko mogu to zasada funkcionise i drzi grupu na nekoj konstanti. A sva ona masovna gostovanja i nase krcate tribine su vise bile odraz trenutne euforije i rezultata kluba nego rada grupe, uvek smo bili i ostacemo mala grupa. Recimo 2000 Mariborcana u Liverpoolu nije uspeh Viola jer to nema veze sa grupom.
Kad si mala grupa bez dijaspore i kad igras toliko Evrope nije ti dobro sta se tice para i odricanja. Desavale su se situacije da smo osecali nenormalno olaksanje kad je Maribor ispadao, to je cudan osecaj srce hoce pobedu a razum ti govori kontra. Ako si u jezgru onda je naporno i mucno ali sve se moze ako je zelja tu, svako ko kaze drugacije nije iskren. Jer opet ti imas tekmi gde mozes odmoriti i predahnuti, zaraditi/ustedeti u medjuvremenu, ne ici na domacu ligu i preskocit neko turisticko euro gostovanje. Moze se. Ali nije lako. Puno puta se desavalo da su ljudi direkt sa posla isli na gostovanje i vratili smo ih nazad direkt na posao, koliko se para pozajmivalo, kad se dobila zabrana nekima je cak to dobro doslo da predahnu.
I ne ide drugacije nego da klub pomogne finansijski kad zatreba. Iako zapalimo pyro na eurotekmi i klub dobije kaznu nece biti prevelike buke, nece biti sretni ali razumeju da ce baklji uvek biti i ne bore se protiv toga. Tako razumeju i da kad nam zatreba pomoc. Uvek ce o tome biti razlicitih misljenja ali neka neko iz grupe naseg kapaciteta pokusa godinama od juna do decembra svaki mesec nekuda putovati na 2-3 dana, uzimati slobodno i bacati pare. Nemoguce je. Pa zato navijaci koji nemaju nasu karticu placaju vise za ulaz na juznu tribinu a te pare umesto klubu idu nama. Nase razmisljanje ide u pravcu da je bolje uzet te pare i otici svuda makar po 5 ljudi iz razloga da se okaci zastava grupe, nego da se biraju gostovanja kuda ce grupa otica kuda ne, pa se onda ode jednu u fulu a ostale kurac ili se uopste ne ide.
Akcija je bilo mnogo jer smo sami radili na tome a i drugima smo u globalu vecini bili neki izazov pa nam je to poslo za rukom. Najteze gostovanje po meni licno je bila Haifa ,Izrael 2010 pa onda smo imali superinteresantna gostovanja kao sto su Apoel, Wigan, Edinburg, Aberdeen, 2x Sevilla, Tbilisi, Stockholm, Ber Sheva, Liverpool,Zurich, Bratislava, Sarajevo, Beograd, Atina, Palermo, Gyor, na putu za Mostar,...gdje su bile akcije, pokusaji, spontane i dogovorene tuce, zatvori, zabrane, itd. U svakom slucaju nema veze kako se zavrsi dobro ili lose, svaka situacija je neko novo navijacko iskustvo i ako imas navijacku dusu onda ti takva iskustva najvise znace, to je po mom misljenju neka poenta sve te price da putujes, snalazite se zajedno, dozivis i vidis sto vise zanimljivih stvari i mesta sa grupom i tvojim fudbalskim timom, iskustva i anegdote koje neces nikad u zivotu zaboraviti i prepricavces ih vecno sa osmehom na licu i ponosom u srcu. Puno puta sam pricao sa navijacima drugih grupa i vise manje cuo sam samo pozitivno misljenje o nama tako da to su isto neke stvari koje te hrane, vesele i daju snagu za napred. Sto se tice slovenacke lige u vreme eurotekmi sigurno da je zapostavljena, tada se i derbi odradi sa mukom i bez nekog draza jer je nepotreban stres, oni napaljeni na nas 200%, a ti si bas zavrsio sa Rusima i spremas se za Sevillu i sad se oni nadju tu negdje izmedju.
- Kako se nosite sa represijom vlasti i policije s obzirom na veličinu grada i brojku ?
Zabrana je 2 godine, najvise smo ih imali oko 50 u jednoj sezoni. Nisamo sigurni koliko ih ima momentalno sada al nadam se da kad se stadioni opet otvore bicemo na broju 0.
Problem sa vlastima traje oduvek i zauvek ce trajati. Nekada su nas vise tukli danas ides na sud, platis kaznu ili odradis te drustveno koristne sate, kao i svuda. Neko vreme imali smo samo kod nas neku specialnu jedinicu koja se je bavila Violama 24h na dan. Koliko se secamo nisu dugo trajali mozda sezonu ili dve. Nemali broj ljudi je robijao zbog fudbala ili protesta, dali su nam par lekcija i nadam se da smo nesto naucili iz toga.
Spotteri su dandanas pratnja vise manje svim grupama koliko mi je poznato, u pocetku negde 2010 su kod nas bili kompleksasi, sada je to covek koji ipak misli svojom glavom pa mozda je tu neki pomak sa njihove strane, ima izuzetka ali sve u svemu sljam i neprijatelji navijaca zauvek. Svi navijaci bi ih trebali smatrati kao neprijatelja broj 1.
Imali smo prijateljstva sa Brigatom iz Graza i Widzewom iz Lodza, ali to vise ne postoji, samo jos po koji privatni kontakt. Sa Brigatom su poceli kontakti na tekmi Karnten:Paok u Grazu, kasnije je to bilo pravo prijateljstvo ali ne svih u grupi, zbog blizine smo puno tekmi proziveli zajedno. Widzew nas je pozvao gore na fudbalski turnir i proslavu za 100 godisnjicu kluba 2010, posle tekme Slovenija:Poljska u Mariboru kada su im nasi priskocili u pomoc u trenutku gde su ih panduri ganjali. Danas imamo zvanicno prijateljstvo sa grupom Green Power iz St.Gallena ali smo dobri i sa ostalim grupama sa njihove tribine. Malo je ironicno posto su zeleni i trebalo je vremena da se ljudi naviknu da visi njihova zastava preko nase ali smo se vremenom resili tih predrasuda. Jedan stariji se odselio gore 2008 i tako su poceli neki kontakti i posete ali tek oko 2014 to je preslo u nesto vise. Bili su primeri kad ih je dolazilo i po 50, mi zadnje vreme idemo u manjem broju posto su ljudi koji su bili aktivni tamo sa njima, dobili zabrane, kazne, bili privedeni. Idu sa nama na bukvalno sve euro tripove, derbije, cak znaju pojedinci doci na male tekme, pa onda odmah nazad gore da stignu na polazak voza za njihovo gostovanje. Puno pale pirotehniku i imaju vrlo inovativne tehnike sakrivanja zbog jake represije. Kod nas uvek donesu svoj pyro, unesu ga i pale. Svajcarska scena je zanimljiva i jaki su na livadama, a njihovi i nasi mladji u zadnje vreme poceli su zajednicko raditi i na tome.
Prijatelje imamo jos i u navijacima Valladolida, ekipa PUT crew, koja svake godine dodje u Maribor, nekad sa njima i njihovi prijatelji Real Oviedo. Zbog represije nisu vise aktivni na stadionima. Simpatije su pocele zbog ljubicastih boja oba kluba, kad su nasi bili u zatvoru digli su parolu podrske i onda je to samo krenulo. Sa Zulu iz Birminghama dogovarali smo tucu koja na kraju nije realizovana ali se iz toga razvilo prijateljstvo par ljudi koje obe grupe podrzavaju. Isto je sa momcima iz Dynamo Berlina, nasi su 4 godine unazad radili na bausteli u Berlinu i poklopilo im se, sada se posecuju jedni druge ali opet vise privatno. Postoje jos kontakti sa ekipom Skola iz Moskve, zvali su nas na njihov turnir u znak zahvalnosti za pomoc oko njihovih privedih i optuzenih za napad na pandura u Mariboru i neki su ispostovali poziv. Podgrupa iz Konjica gaji prijateljstvo sa ekipom Mezza iz Lyona, upoznali su se negde 2012 na hrvatskoj obali i ostali u kontaktu, jednom Francuzu je kasnije zatrebala pomoc da se makne iz drzave i ti nasi momci su mu pomogli, a druga podgrupa Boobies Squad sa slovackom Zilinom, sasvim slucajno su se Slovaci nasli u njihovom kaficu malo van iz grada, prvo su se posibali a onda nastavili piti zajedno.
Najveci neprijatelij u Europi su nam verovatno Biris Norte i Ultras Apoel gde je pala zastava Konjica.U Sloveniji tradicionalni neprijatelji su nam zeleni i njihovi drugovi Black Gringos. Kad su na sceni onda i Celjani i Tifozi Koper.
Konjice i Boobiesi su godinama dobri sa Ribarima iz Izole, najmladji sa Crazy Boysima iz Zagorja a neki pojedinci sa Terror Boysima iz Nove Gorice. Dobre odnose imamo i sa Gorgonama
Sad sta su uopste dan danas navijacki ideali i koliko jos to postoji u realnosti, ja mislim da nesto sto je bilo izmisljeno decenijama nazad ne moze vise valjati danas na takvoj snazi jer su totalno drugacija vremena, tempo svakodnevnog zivota je za nesto nivoa brzi, ljudi kao pojedinci i drustvo smo drugaciji nego sto su bili u proslosti i samo navijanje je isto tako otislo u tom smeru. U globalu mislim da smo mi sami krivi za puno stvari jer se premalo bavimo mladjima, to su drugcije generacije iz drugcijih vremena, iz moje generacije su ljudi poceli sa 14,15 godina ici na gostovanja i brzo su se vec gurali napred na tribini i ulici, sami od sebe. A danas je toga puno manje, sve je drugacije. Nekad je grupi voz bio jedini prevoz danas sedne svako u svoj auto iz za tri sata si kuci sa gostovanja, vidis se s ostalima na par minuta na pumpi i to je to. Nekad ti je za gostovanje trebao ceo dan. Nekima je recimo normalno da je nas stadion oduvek pokriven a tek ima 14 godina od kad su ga renovirali. Neki ne znaju da je u Ljubljani nekad bio stadion Bezigrad. Nekad je moglo 20 ljudi popiti i pojesti pa bez posledica odsetati samo, danas to vise ne ide. Svuda su kamere, kazne velike, a ljudi jos uvek nisu naucili da se trebaju maskirati. Sve je obrnuto. I onda se jos mi sami (govorim generalno!) u grupama delimo na leve i desne, ultrase i huligane, akcijase i koreografe, itd. Jedan ekstrem je da se ljudi sa iste tribine mogu poubijati medjusobno i ne mogu se podrediti kolektivu zbog privatnih interesa ili sukoba, zaboravljaju se drugovi u zatvoru, druka se, mesaju se grupni i licni interesi, ucenjuju se klubovi, a drugi ekstrem je da se protnicima koji su u istoj subkulturi kao mi pravimo podle sacekuse, mladi se uce da nemaju poverenja, vara se, kalkulise, ide se u sve ekstremnije osvete, veliki se izivljavaju nad malima, granice su sve dalje pa normalno onda da sistem ne moze funkcionisati i po toj strani sami unistavamo svoj pokret, dzabe onda neke dobre stvari koje cinimo za drustvo. Ali to je tako. Al opet svaka grupa je specificna pa bi to trebali tako pricati primer po primer, nezahvalno je generalizovati i moralisiti. Mi se sa time nosimo tako da mlade pokusavamo uciti kako mislimo da treba, upozoravamo na svoje i greske/uspehe drugih, tu smo za njih ali isto gresimo u nekim stvarima po mom misljenju a to je da im dajemo premalo odgovornosti. Koliko smo u svemu tome bili uspesni ce pokazace vreme.
Sta je pravi put jednog ultrasa i ko mu je uzor u grupi neka izabere svaki pojedinac za sebe. Svako ce se naci gde mu je mesto u nekom periodu i bitno je samo neka da sve od sebe i radi za dobro grupe. Jer cinjenica je da ultrasi nisu vise tako aktuelni za mladje jer imas ne znam koliko novih subkultura i alternativa. Pa samo ako pitas klince koji su im najomiljeniji klubovi pola ce ih reci Maribor a ostali one elitne i kad budu odrasli kupovace karte za Camp Nou. Srecom ima ultrasa koji imaju decu, uce ih pesama, vode na tekme i taj narastaj ce nastaviti nasu pricu. Treba pricati s tim klincima, pokazati im megafon, bubanj, pesme, igrace, loptu, i te stvari, a ove malo starije klince sa koreografijama, grafitima, bakljadama, podrskom klubu, akcijama na ulici, marketingom, a kad jednom pocnu dolaziti ne treba njima puno paznje samo rec dve, pokazati im da ih prepoznajes, sa pozdravom, pohvalom, postenim odnosom i ne iskoricavanjem. Tako ce videti smisao grupe i biti lojalni tom nekom kolektivnom idealu.
Da budem iskren zadnjih nekoliko godina ne pratim bas nesto srpsku scenu jer mi je postala previse zbunjujuca, ima dobrih strana ali i neke vrlo lose, kad sam bio mladji imao sam puno magazina SN, KOP i NIN tako da sam znao sve i tada mi je scena bila jedna boljih u Evropi i upoznao sam uzivo neke navijace iz same Srbije. Najsimpaticniji su mi bili navijaci FK Balkana kao jedini ljubicasti u Srbiji koliko mi je bilo poznato. Mislim da su Delije jedna od najjacih, najboljih i organiziranijih grupa u Evropi i da je veciti derbi jedan od najboljih sto mozes kao neutralan ultras doziveti. Da nije bi bilo tih viza i mizernih plata u Srbiji i ako bi reprezentacija imala redovije nastupe na evropskim i svetskim prvenstvima onda bi mozda srpska scena mogla pokazati svoju pravu vrednost i van Srbije. A crne mrlje svi znamo koje su ali to ne bi komentarisali, to su interne stvari pojedinacnih grupa odnosno podrupa i neke nazalost nemaju veze sa razumom.
- Poruka za kraj ?
Poruka za kraj je pohvala vama jer se po blogu vidi koliko se trudite sa tekstovima, prevodjenjem i slikama da date svoj doprinos navijackom pokretu. Pozdrav svim srpskim ultrasima iz Maribora i hvala za intervju.